Ovo pitanje vjerojatno zanima velik broj sedmaša i osmaša koji razmišljaju i pitaju se koju srednju školu odabrati i za koje zanimanje se odlučiti.

Sigurni smo, velikom broju nije lako. Centar kompetentnosti u Koprivničko-križevačkoj županiji je specijaliziran za područje elektrotehnike i računalstva, trenutno izuzetno tražene industrije i obje škole uključene u projekt „Razvoj kompetencija kroz učenje temeljeno na radu“ zajedno imaju razvijeno 6 različitih programa. Vrlo je vjerojatno da će svaki učenik kojeg ovo područje zanima uspjeti pronaći program koji će udovoljiti njegovim interesima, neovisno o tome planira li nastaviti školovanje na fakultetu ili se po završetku stručnog obrazovanja zaposliti.

Da bismo olakšali muke svim spomenutim učenicima, razgovarali smo s troje bivših učenika škola u Đurđevcu i Koprivnici. Pitali smo ih u kojem trenutku i kako su oni odlučili sjesti u učeničke klupe baš ovih škola te što im je ostalo iz tog razdoblja u najljepšem sjećanju.

Prvo ćemo predstaviti mladu Đurđevčanku, Marinu Jendrašić, koja je ljetos završila Strukovnu školu Đurđevac, smjer računalstvo kao jedna od najuspješnijih učenica u povijesti škole. Proglašena je učenicom generacije, jednako kao i u osnovnoj školi. Na zadnjoj godini je Marina kao maturantica osvojila titulu državne prvakinje iz engleskog jezika, drugo mjesto na državnom natjecanju u programiranju te šesto mjesto na državnom natjecanju iz informatike!

Danas pohađa željeni Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu, smjer informacijski i poslovni sustavi.

Evo kako je izgledao razgovor s Marinom:

Od kuda i od kada ljubav prema informatici i programiranju?

Počelo je u osnovnoj školi na satu informatike. Radili smo neke osnove Pythona, koji je vrlo popularan i relativno jednostavan programski jezik za razumjeti. Primijetila sam da su se ostali oko mene malo mučili, a meni je bilo zabavno i sve sam relativno brzo pohvatala. Nisam znala čime se želim baviti, pa se informatika činila kao zabavan, a da budem iskrena i isplativi pravac. Sviđa mi se aspekt rješavanja problema, kao i manjak pritiska za savršenstvo. Naime, jako je rijetko da programski kod radi od prvog pokušaja, te je potpuno normalno da svaka aplikacija ima fazu testiranja i otklanjanja greški

 Jesi li oduvijek znala koju srednju školu želiš upisati ili je bilo kakvih dvojbi?

Dok sam shvatila svoju ljubav prema računalstvu dosta sam brzo zaključila da želim upisati FOI, a znala sam da to mogu bez problema upisati sa računalstvom (i mogu reći da sam bila u pravu), tako da mi je jedina dvojba bila zbog društva, jer su mi više-manje svi prijatelji iz osnovne škole upisali gimnaziju. Ali na kraju sam ipak ostala zadovoljna sa svojim izborom jer sam imala više vremena da se posvetim ostalim interesima izvan škole.

Koja je tvoj najbolja uspomena i iskustvo iz razdoblja srednje škole?

U 3. razredu sam sudjelovala na Erasmus+ projektu te sam u sklopu toga sudjelovala u učeničkim razmjenama u Slovačkoj i Norveškoj. To su bila stvarno super iskustva i preporučila bi Erasmus+ bilo kome tko ima priliku priključiti se nekom projektu. Kroz taj projekt sam upoznala svakakve ljude iz drugih zemalja te iskusila ljepotu prirode u drugim zemljama. Stvarno ne znam u kojoj bi drugoj situaciji išla na planinarenje u Norveškoj. Taj mi je projekt dao i samopouzdanje da se prijavim i za druge Erasmus+ projekte koji nisu asocirani sa školom.

Jesi li razmišljala odmah se zaposliti nakon škole, jer sigurno bi dobila posao ili si znala da želiš studirati?

Znala sam da želim studirati. Mislim da bi stvarno bila šteta da nisam iskoristila taj potencijal da proširim i dokažem svoje znanje. A da budem iskrena, nisam htjela propustiti iskustvo studentskog života.

Od svih dobivenih nagrada i priznanja, koje ti je najdraže?

Stvarno ne znam, draža su mi iskustva sa natjecanja nego same nagrade. Najdraže mi je definitivno bilo državno natjecanje iz engleskog sad u četvrtom razredu. Nisam bila baš uzbuđena pošto se održavalo u Vinkovcima, a državna natjecanja su često na moru. Ali već sam u busu do Vinkovaca našla super ekipu i ta 3 dana su preletjela. Ljudi na natjecanjima znaju biti malo zatvoreni jer su često pod puno pritiska i pripremaju se do zadnjeg trenutka. Na engleskom nema toliko pritiska jer je to ipak jezik. Znaš ono kaj znaš i nemaš baš kaj posebno učiti. Uz to postoji i element sreće, jer nikad ne znaš hoće li pogoditi neke riječi koje u životu nisi čuo ili ćeš izvući skroz glupu temu za usmeni. A i ne znam kako to opisati osim da na državno iz engleskog prolazi određena vrsta ljudi s kojima se, barem meni, jako lako i zanimljivo razgovarati.

Što radiš u slobodno vrijeme, imaš li ga?

U srednjoj školi sam imala sasvim dovoljno slobodnog vremena te sam ga najčešće provodila baveći se heklanjem i ručnim vezom. Ti hobiji su mi vrlo opuštajući, a i dobar je osjećaj obući majicu koju sam sama vezla. Sad na faksu je malo drugačije ali svejedno pokušavam rezervirati vrijeme za te hobije .

I za kraj, kome bi preporučila dolazak u CEKOM-ove škole smjera elektrotehnike i računalstva?

Svima koji žele kvalitetno naučiti kako programirati ili općenito imaju želju baviti se računalstvom. Mislim da je škola sad stvarno odlično tehnički opremljena, a profesori izvrsni još i od prije početka CEKOM-a.

Nakon Marine, razgovarali smo i s dva mladića iz Obrtničke škole Koprivnica. Damjan Beštek zaposlio se odmah po završetku školovanja u RM FRIGO Team-u, tvrtci koja se bavi frigomehanikom. Isti scenarij odigrao se i kod Leona Peradina koji je 2022. po završetku školovanja stekao stručno zvanje elektrotehničara i zaposlio se u tvrtci za izradu promotivnih vrećica Vemo Trade d.o.o.

Donosimo njihove odgovore na pitanja o odabiru srednje škole i vremenu provedenom u njoj.

Jesi li oduvijek znao koju srednju školu želiš upisati ili je bilo kakvih dvojbi?

Damjan:

U početku odabira struke dvoumio sam se oko 2 odabira, elektroinstalater i vodoinstalater. Pošto je moj otac električar, odgovorio me od toga. Na kraju mi se puno više svidjelo zanimanje vodoinstalater. Iako sam na praksi radio i grijanje i klimatizaciju.

Leon:

Srednja škola koju sam ja izabrao je bila odluka između zanimanja elektrotehničara i tehničara za računalstvo. Tu školu sam izabrao zbog toga što i nije bilo nekih velikih izbora, iako sam imao ocjene i sve.

Koja je tvoj najbolja uspomena i iskustvo iz razdoblja srednje škole?

Damjan:

Najbolja uspomena mi je kada sam bio odabran za odrađivanje praktičnog djela nastave Erasmus+ projekta u Sloveniji i Češkoj. Najbolje iskustvo: državno natjecanje World skills Croatia (op.a državno natjecanje učenika strukovnih škola). Osjećaj je bio neopisiv. Pokazali smo da imamo volje za radom i naravno iskustva s prakse i priprema. Osvajanje 2 mjesta puno mi je značilo jer sam pokazao samom sebi i drugima da znam raditi i da to radim sa voljom. Tu se pokazalo koliko me praktični dio nastave dobro pripremio i za sadašnji  „stvarni posao“ jer sam stekao naviku rada i naravno, dosta znanja i iskustva.

Leon:

Jedna od mojih najboljih uspomena iz srednje škole je društvo prvo naravno, ali u pitanju škole, to je bio odnos s razrednikom iz razloga što smo s njime uvijek mogli sve riješiti i o svemu pričati.

Pruža li ti sadašnji posao mogućnosti daljnjeg obrazovanja, nekakvih edukacija ili radionica, usavršavanja?

Damjan: Naravno, pruža mi dosta opcija usavršavanja.

Leon: Posao gdje trenutno radim pruža mi mogućnosti višeg usavršavanja zbog opcija odabira različitih radnih mjesta unutar tvrtke.

Kome bi ti preporučio dolazak u CEKOM-ove škole smjera elektrotehnike i računalstva?

Damjan: CEKOM-ove škole preporučio bih svima onima koje zanimaju takva zanimanja i voljeli bi to raditi.

Leon: Svakome koga zanimaju elektrotehnika i računala i želi se time kasnije u životu baviti toplo bih preporučio.

Bivši učenici škola CEKOM-a, Marina Jendrašić, Leon Peradin i Damjan Beštek

 ​